Utopija ili jednostavno pravi put…
Kada sam primio link (tnx. Z’Darth), nisam mogao a ne pogledati ga par puta i dobro razmisliti o svemu. Neki kažu da sve ovo ima i logičkog smisla, iako ja i sam smatram ovo sve utopijom, a ako ne i povredom privatnosti. No, u svemu možda kada boljem razmislim ima i više pozitivnih strana spram negativnih, kao npr. znati ću uvijek gdje se nalazim, moći ću reći što god hoću, moći ću biti ono što jesam… Tada se uhvatim kako si postavljam pitanje: Šta bi se desilo kada bi računala nestala… bih li uzeo knjigu tada u ruke? Bih li ljude pozdravljao na ulici… bih li bio ono što nisam ili… šta bih radio? Možda bih tada napokon primjetio nebo, možda bih tada tek znao tko sam.
Jedna mladost, jedan svijest nade
raste tiho u srcu tvom.
Drugi za te ovaj svijet grade
s malo prave istine u tom.
Pričaju ti priče
i svaka ima svoj sretan kraj.
Al’ prešućuju da taj svijet krade
baš tvog srca sjaj.
Jedna mladost, jedan san sreće,
al’ do nje još dalek, dug je put.
I dok srce na svoj put kreće
u taj svijet ocvao i žut.
Odjednom će shvatit sve:
kako nigdje nema plamena tog.
Poput mrtve rijeke
svijet teče bez cilja svog.
Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet?
Tko zna?
I u mraku katkad nikne divan cvijet.
Možda – tko zna, jedna od sretnijih,
jedna od tisuću… bit ću baš ja.
Tko zna…
Tko da zna.
Pogledajte sami i procijenite…
No Comments
No comments yet.