Tko to zna?

Kako sam Vam već neki dan rekao, priskrbio sam si komadić zemlje na kojoj mislim dočekati svoje sijede… ako se prije toga ne desi neko ludilo i završim kao barba na nekom otoku sa svjetionikom. Mornarsku majicu već imam .

No, ono što me sada više brine je izgled doma i kako bih sve to složio. U početku sam puno razmišljao o jednoj maloj hacijendi, koja bi bilo lakše preskočiti nego optrčati… ali, nakon dugo savjetovanja i upitkivanja ljudi koji se s time bave za kruh svakdašnji, svatih da je to za moj đep nekako preduboka investicija. Ako Vas zanima zašto… javite mi se, vjerujte mi… sve fore znam .

Nakon odustajanja od hacijende, došla je na red montažna gradnja. Razmišljao sam o Ytong kući, pa kada sam upitao arhitekta šta misli o tome, jednostavno mi je odgovorio da šta da misli o materijalu u koji ti susjed može sa nožem za kruh izrezati vrata. Samo sam ostao zbunjen, no nakon prospavane noći, upornom posjetu gradilištima na kojima se i gradi takova kuća, zamijetih da u cjelokupnoj priči i ima istine. Naravno, Vrki bio si u pravu.

Hmm… tada u par kataloga primjetih drvene kuće. Da stvar bude još ljepša, dobar prijatelj moj (svaka čast Marac) je i uspješno dovršio takvu jednu kućicu. Ne mogu vam to opisati. Kada uđete u kuću koja je sagrađena o drveta. Taj miris, taj osjećaj, ta u biti sloboda… Predivno nešto. No… i od toga sam odustao. Zašto? Jednostavan je razlog. Dok sam ja par noći budan spavao i razmišljao, cijene su porasle, kao izgovor tome što je i potražnja veća. Neznam, možda se ja baš i ne razumijem u ekonomiju, ali logično bi mi bilo da što više posla ima, cijene padaju. Ali eto… Trend je u Hrvatskoj da sve raste, kao i shoping centri.

Uglavnom, opet se nađoh na nuli. Ali, onda kao nekakvo svjetlo u tunelu, pojavi se informacija o područjima o posebnoj državnoj skrbi, na kojima sam ja i btw. uzeo plac. U čemu je fora? Ako si mladi bračni par (bračna ili izvanbračna zajednica), ako si povratnik na područje o kojima država posebno skrbi (moš’ mislit) imaš pravo na kuću “for free”… Naravno, postoje kriteriji, ali nije greda… sve se može izmuvati. I, tako se ja nađom u redu kao za crni kruh sa popunjenim papirima. Nakon mjesec dana trčanja po birokraciji, skupljanju i plaćanju nekih papira, kojima vjerojatno samo oni znaju svrhu, završih sa jednim malim papirićem u ruci i odgovorom da sačekam sada jedan vremenski period pa će mi se javiti. Uglavnom, šta je poanta… Oni Vam ne znaju reći hoćete li dobiti ili ne… smjeh zar ne… Morate gospodine čekati, znate imamo puno zahtjeva… A, šta ću… ipak sam ja samo mali čovjek sa velikim problemima…

A, iskreno… ja bih ovo…