Unicode problem prilikom emerge nano naredbe
Došlo je vrijeme i skupljanja zakrpa na farmici. Došao je red i na up2date-a moga omiljenog TUI editora ‘nano’. Nakon pokušaja instaliranja, došlo je malih problema, pa ih htjedoh podijeliti sa vama, u slučaju da se i vama to desi.
UTF-8 support was requested, but insufficient UTF-8 support was detected in your curses and/or C libraries. Please verify that your slang was built with UTF-8 support or your curses was built with wide character support, and that your C library was built with wide character support.
Ako Vam iskoči ovakva poruka, jednostavan način rješavanja problema je prvenstveno pokrenuti naredbu, iliti napraviti re-emerge ncurses paketa,
emerge ncurses
a nakon nje ponovno pokrenuti
emerge nano
I eto, problem riješen.
Tek tako, ništa posebno
Iako je tek dva tjedna prošlo od kratkog godišnjeg odmora, dobih poziv za sudjelovanje na jednoj konferenciji koja se održava na Brijunima. He, he… ipak se vratolomno iskustvo ludovanja ljeta još ne završava. Draga, pakuj kofere, putujemo na more. Malo posjete Brijunima, malo Motovunu. Jedan prelijepi vikend sa drugarima, drugaricama i okom mojim. Žuta zvijeri, opet ideš na mediteran.
Prije putovanja ipak treba obaviti još par stvari. Privatna firma u kojoj praktički živim ovih dana, počela je lagano opet bacati pjenu na usta. Posao se lagano zahuktava, a stvari počinju slagati na mjesto. Iskreno, to Vam je kao da ste kupili veliku puzzle igru u kojoj je slika čisto bijele boje, što će reći da nema niti kakve pomoći, a vi je uporno želite sastaviti. E, sada se nekako nalazim na dijelu da je recimo rub poslagan. Ili, drugačije to nekako objasniti. Kada sam bio student, dosta sam pribivao u jednom studentskom restoranu na osječkom kolodvoru - Index. Tamo smo za sitne novce jeli pizze. E, kada bi ju dobili, uvijek sam prvo pojeo rub, a tek onda navalio na centar priče. E, tako je nekako i sada. Lagano idem prema srži priče. No, da ne bih urekao priču, okrećem se tri puta oko sebe i pljujem na sve strane svijeta :-).
U subotu bi trebao biti velik dernek. Kao što sam već i spomenuo u prošlom javljanju, stigao nam je stari prijatelj, koji svako ljeto obitava u hrvaškoj. Iako u zadnje vrijeme sve više vremena provodi u seoskom obilježju (što ga i ne krivim), tulumi nisu prestali biti tradicija. Tako i ovaj vikend idemo do njega i slavimo njegov 33. rođendan. Nakon toga spavanje u Suzi kod mame, jer sumnjam, kao što to i biva, da ću se uspjeti vratiti doma normalan. Na svu sreću, čeka me u nedjelju domaća juha, pa ćemo zalječiti sve rane.
U ponedjeljak, počinje posao. Otvaramo vrata novoj generaciji studenata fizike. Da, opet iz početka. Upisi, upoznavanje, strka i zbrka. Otvaranje korisničkih računa i sva ostala pompa oko toga. No, kada se vratim na svoju prvu godinu, ne bih im smio išta zamjeriti, jer znam šta znači biti brucoš.
Nakon prvog napornog radnog tjedna, stiže priča Brijuna. Putovanje i dernek. Mislim da će to i oficijelno biti opraštanje od ljeta i avantura. No, kada se vratim unazad, ova godine i je bila plodna. Poslovno, privatno, ma kako god.
No, o Brijunima i Motovunu više nakon vraćanja, iliti možda sa lica mjesta. Budemo vidjeli, ako se signal uhvati… u biti, kako priča i kaže: Tko to zna?
Pannonian Challenge 8 Osijek, četiri dana ludovanja
Osijek je po osmi puta uspješno ugostio sve zainteresirane za ludovanje bmx-om, mtb-om, rolama i skejtovima.
Četverodnevna ludnica počela je u četvrtak uveče. Night Jam. Otvorenje parka, dobrodošlica je bila obavljena u popodnevnim satima. Kako smo ove godine sudjelovali u organizaciji (izrada službene stranice i u papirologiji prilikom natjecanja), dotrčali smo na sam početak, oko desetke, tako da se ne izgubi pokoja runda otvaranja. No, kako sve to biva, nešto krene po zlu. Pokvario se je jedini točionik pive. ::2344″#$”#:: Ništa, put pod noge i na pumpu. Pošto smo imali i jednog gosta iz Zuricha, imao je pravo birati cugu. Odabir je pao na RedBull u kombinaciji sa votkom. Kumashin i ja smo se složili, cuga se potrpala u vrećice i trči natrag. Nismo baš niti puno trčali, ipak je challenge bio preko puta pumpe. Mislim da su organizatori razmišljali da bajkovi i skejtovi ne ostanu bez goriva :-)…
Nakon utrčavanja u park, stavljanje gomile cuge u krug, podijele plastičnih čaša, gozba je počela. Glazbeni pult je već lagano zagrijavao ekipu, a oči su postajale sve veselije… Vau… ipak nas čeka trodnevna ludnica. Nakon neskolko kombinacija letećeg pića, oči su počele lagano gubiti oštrinu, a papuče na drtu su postajale sve teže. Iskreno, ne znam kada smo se zaputili doma, još smo koliko se sjećam svratili i na neke sendviče… ali… ne bih baš bio siguran.
Petak. Prvo odlazak u firmu, na sastanak ekipe i dogovora oko transporta informatičke opreme na challenge. Malo izmjene glavobolnih iskustava i trka sa opremom na cilj. Naravno da smo kasnili, ipak smo se morali pripremiti. Kako praznih glava na takav event, a tek pluća…
Prvi dan je bio popunjen MTB-om i inlajnerima. Skakanje, padanje, nevjerojatni trikovi. Čak je bio i jedan mali, mislim na skejtu (a vi u papirologiji ispravite me ako griješim :-)) koji je bio u kategoriji ispod 16, a da ste ga vidjeli… prava zvijezda… čak su i dvije cure vozile, iako usporeno, ali uvjet da se majica challenga osvoji. Ovaj je mali čak i nagradu osvojio.
Uveče je sastajanje opet bilo dogovoreno u firmici, popunjavanje propuštenih stvari, žvakanje viđenoga i spremanje na koncert u stari dio grada / Tvrđu. Svirali su 3ki stil + Mali Đapići, …, Bad Copy, .., DJ Pips… i tako dalje. Uglavnom program možete pregledati na stranici. Đampanje, ludovanje, smijanje, guranje… pa opet sve ponovno, dok se samo odjednom nisam našao u krevetu.
Subota. Dan BMX Street-a i RedBull BIG AIR-a. Ovaj dan mi je bio bolji. Zanimljivije, dinamičnije i puno ludih trikova. Jedan je od njih i bio jump na drvo. Ludo. Bilo je natjecatelja od svuda. Argentina, Francuska, Mađarska, Srbija, Slovenija, Austrija. Jedan od poznatijih je i nastupao. Senad Grosic. Pa ga pogledajte.
Nakon utrka, RedBull BIG AIR. Zalet i iskakanje u visinu. Pobjednik je tko odleti višlje, naravno i doskoči što bolje. Imao je žiri težak zadatak.
Subotnji tulum je protekao dosta aktivno. Neki kažu da je zbog mjeseca i to punog, a neki vjerojatno i znaju istinu. Prvo zagrijavanje, pa potom ulazak u arenu. Plesanje i ludovanje do jutarnjih sati. Iako bih s vama volio podijeliti cijelo veče, neki trenutci su, kao što i rekoh blijedi, pa … No, ujutro sam se probudio u krevetu, u biti ako se to moglo zvati spavanjem
Nedjelja. Odlazak u šumicu preko Drave na MTB Dual fight i BMX Dirt Session Jam. Dual fight je bio brzo gotov. 20 sudionika i trka na ispadanje do finala. Prašina i pivo. Nakon toga zagrijavanje BMX-aša i ludiranje na jump-ovima. Nekako se već na nama i vidjelo da nam treba odmor. Ali, šta je tu je… ostalo je od svega 15 litara piva, pa smo se lagano zaputili do Tvrđe i u ispijanje posljednjih kapi Osječkog. Lagana glazba i opraštanje od 8.-og pannonian-a. Pivo je puklo, pa smo odlučili put pod noge lagano. Ipak mi je danas bio prvi dan na poslu.
Danas je dan protekao u miru i sa mislima. Pregledavanje galerija slika od svuda. Da, nisam slikao. Ovaj puta sam sa svojim malim škljocavcem ostao po strani, no bila su sva službena fotografa challenga, koji su vjerujte mi odradili odličan posao. Osjećajte se pozvanim u galeriju. Znam da će AP svoj posao odraditi.
A ja? Ja još uvijek nisam odvraćen od svoga cilja. Nije to još uvijek za me. Ja sam ipak za nešto sa više snage.


