Tko to zna?

Jutro je osvanulo sa Suncem. Osmijeh na licima, kao mala djeca. Danas krećemo u osvajanje Bjelolasice. Spremanje potrebitih namirnica u torbu i put pod noge. Gandalf je u autu, baterije napunjene za škljocanje, žuta zvijeri pali pogon i hitajmo u planine.

Put do Bjelolasice je markiran preko Begovog razdolja. Plan je bio autom do izlaza iz Begovog, a od tamo put pod noge. Tako je i bilo. Krenuli smo se uspinjati stazom za bicikliste.

Sve je bilo OK, dok nas nisu počeli obilaziti automobili, pa nam čak i svirati. Sve je to bilo nekako čudno, pa smo se nakon trećeg kilometra odlučili vratiti natrag po zvijer i nastaviti istraživanje u ugodnoj hladovini kabine. Naravno, nismo pogriješili. Nakon polasatne off-road vožnje, došli smo do znaka kraj Primorsko-goranske županije. Blijedo smo se pogledali i rekli par ##$3# riječi i okrenuli se. Pa zar toliko vožnje, a nismo stigli na cilj? Ništa, natrag kroz šumu.

Šta sada? Odlučismo se za Fužine. He, ali usput smo naišli na veliko polje divljih malina. Iskočili smo van, skočili u žbunje i… već nas možete zamisliti. Zastali smo tu nekih dobrih pola sata, što zbog gladi, što zbog okusa. Bile jesu male (čitaj divlje i prirodne) ali smo brali i brali. Na kraju smo izmisli igru – puni ruke pa puni usta… pa da vidimo tko može više… ma famozno. Odlučismo se sutra vratiti, bez obzira na neuspjeh Bjelolasice.

Nakon vraćanja u realnost iz malinovog polja, krenuli smo dalje. Sljedeća destinacija je bila Fužina. Malo mjesto poznato po velikom jezeru i predivnom krajoliku. Preostalo nam je samo naći put. Nakon jedno dobrih sat i pol lutanja stigli smo na odredište. Mjesto je bilo lijepo, ništa posebno. Veliko jezero sa promenadom uz rub. Puno turista, za razliku od podneblja gdje smo mi boravili, tako da smo se ponovno osjećali kao povratnici u civilizaciju. Bilo je čak i pecalica, ali na žalost ne na mušice…

Nakon malog obilaska, slijedila je kahva i komad gibanice. Posljednji pozdrav Fužinama, jezeru i put ka Mrkopalju. He, da bi ironija Bjelolasičkog neuspjeha bila veća, otkrili smo pri povratku kraći put do Mrkopalja, tako da je povratak trajao punih 15 minuta. No, takav je dan.

Sutra? Sutra mi dolazi sestra. Uzvraća pijanstvo iz Crikve, pa nakon toga zajedničkim snagama idemo na povratak u Slavoniju. Viđamo se…