Thursday, August 30th, 2007, 19:40

Tek tako, ništa posebno 

HvarIako je tek dva tjedna prošlo od kratkog godišnjeg odmora, dobih poziv za sudjelovanje na jednoj konferenciji koja se održava na Brijunima. He, he… ipak se vratolomno iskustvo ludovanja ljeta još ne završava. Draga, pakuj kofere, putujemo na more. Malo posjete Brijunima, malo Motovunu. Jedan prelijepi vikend sa drugarima, drugaricama i okom mojim. Žuta zvijeri, opet ideš na mediteran.

Prije putovanja ipak treba obaviti još par stvari. Privatna firma u kojoj praktički živim ovih dana, počela je lagano opet bacati pjenu na usta. Posao se lagano zahuktava, a stvari počinju slagati na mjesto. Iskreno, to Vam je kao da ste kupili veliku puzzle igru u kojoj je slika čisto bijele boje, što će reći da nema niti kakve pomoći, a vi je uporno želite sastaviti. E, sada se nekako nalazim na dijelu da je recimo rub poslagan. Ili, drugačije to nekako objasniti. Kada sam bio student, dosta sam pribivao u jednom studentskom restoranu na osječkom kolodvoru – Index. Tamo smo za sitne novce jeli pizze. E, kada bi ju dobili, uvijek sam prvo pojeo rub, a tek onda navalio na centar priče. E, tako je nekako i sada. Lagano idem prema srži priče. No, da ne bih urekao priču, okrećem se tri puta oko sebe i pljujem na sve strane svijeta :-) .

DanijelU subotu bi trebao biti velik dernek. Kao što sam već i spomenuo u prošlom javljanju, stigao nam je stari prijatelj, koji svako ljeto obitava u hrvaškoj. Iako u zadnje vrijeme sve više vremena provodi u seoskom obilježju (što ga i ne krivim), tulumi nisu prestali biti tradicija. Tako i ovaj vikend idemo do njega i slavimo njegov 33. rođendan. Nakon toga spavanje u Suzi kod mame, jer sumnjam, kao što to i biva, da ću se uspjeti vratiti doma normalan. Na svu sreću, čeka me u nedjelju domaća juha, pa ćemo zalječiti sve rane.

U ponedjeljak, počinje posao. Otvaramo vrata novoj generaciji studenata fizike. Da, opet iz početka. Upisi, upoznavanje, strka i zbrka. Otvaranje korisničkih računa i sva ostala pompa oko toga. No, kada se vratim na svoju prvu godinu, ne bih im smio išta zamjeriti, jer znam šta znači biti brucoš.

Nakon prvog napornog radnog tjedna, stiže priča Brijuna. Putovanje i dernek. Mislim da će to i oficijelno biti opraštanje od ljeta i avantura. No, kada se vratim unazad, ova godine i je bila plodna. Poslovno, privatno, ma kako god.

No, o Brijunima i Motovunu više nakon vraćanja, iliti možda sa lica mjesta. Budemo vidjeli, ako se signal uhvati… u biti, kako priča i kaže: Tko to zna?

  • Facebook
  • Twitter

No Comments

No comments yet.

Leave a comment

(required)
(required) (will not be published)

Home