Luda puška [ April 8th, 2008 ] Posted in » multimedia
Delta? R.I.P.
Jap. Počeo je oko mene hardveraj pucati i odlaziti u vječna lovišta. Iako to smiješno zvuči, ali nakon ovoliko godina rada, dovoljan mi je pogled na računalo i odmah mogu opaziti da će ovo računalo, jako brzo u vječna lovišta. Takav sam imao osjećam kada sam ju ugledao. Jap.
Na prvi pogled se nismo šmekali.
Kako sam počeo raditi na Odjelu za Fiziku, morao sam naučiti službenu im akademsku linux distribuciju, onako kako ja to volim nazvati debilana. Kako sam do toga trenutka ljubovao sa gentoom, nije mi to predstavljao problem. Nop. Za sve one nove, koji se ikada budu bavili Linuxom, iako ako se sada počnete baviti s njime, ruku na srce, više niti niti ne osjetite stari poriv prisezanju terminalskom radu. Nikako. Sve su to neki čarobnjaci, klikanje po prozorima… Nop… nada… Ali, pogubih se, nisam u tom smjeru krenuo.
Kao što rekoh, morah instalirati debilana. Pogledasmo se, delta i ja, i pomislih , u tom trenutku, e moja bejbe, neš ti meni dugo. Iako smo nakon nekih 1oo km, napravili servis (dodali si memorije, promijenili se ventilatore, poskidali bočne stranice, …, i tko zna što još) nije nam niti to povećalo putanju do vječnih lovišta.
I tako, sam neki dan, a zato i sjedim ovdje s vama i cjedim svoju mizeriju, sjedio nekih 6 sati i bekapirao forum sa delte, svoje prve debilan in-stance, na službeni nam server Odjela. Prvo, pronađi verziju foruma, pa pronađi temu (naravno da nisam bekapirao css), pa pronađi hr_HR lengviđ pek… No, sve sam ja to pronašao, sve ja to podesio. Ostala je samo jedna stvar. Mali sitni bekap baze. Jea… jednostavni export i import naravno da nije radio. Sve ja to propisu, ali neće. Nema croatiše znakova. Počeo ja čupati kosu. Forum dolje već nekih 6 sati, profesori zovu, oni bi vijest stavili o ispitima, promjeni nastavnih termina… I šta sada… Sinula mi “?”. Copy/Paste. Stari dobri jabuka/copy, jabuka/paste. I sve radi. Nemoš vjerovati. Sve radi. Želite se uvjeriti… Jeap…
Eto, riješen transfer i lagano sahranjena stara nam delta. Ali, nije to sve… barem je djelova ostalo. He, he..
Kako sam počeo dolaziti na posao na vrijeme, jutarnji izlasci iz kreveta baš i nisu zanimljivi. Tako ulazak u kupatilo i tuširanje više izgleda kao borba sa morskim tuljanom, a ulazak u auto… Uff… treba pogoditi vrata twinga. Pogotovo onako nabubren rano ujutro.
Ono što Vam želim reći… ne na posao bez kave. Ne krenuti nikuda bez kave. Jednostavno, nemojte si dozvoliti ono što se meni desilo.
Krenuh ja danas na posao, baš u onakvom stanju kakvom sam se maloprije opisao, u jednoj ruci laptop, u drugoj treće oko. Dolazim do parkinga, ili je on došao do mene, nisam iskreno siguran i kako potegoh po ključ, tako mi laptop duff na beton. Jeap. Onaj lijepi MacBook na betonu. Kakvo buđenje, kakva kava, kakav hladni tuš. Mislim da sam sve skinuo po spisku. Jedan savjet, ako imate ruksak koji ide na rame, stavite ga majku mu na rame.
Srećom, niju mu ništa, osim što se više lcd neda zatvoriti. Da, sada mi zjapi na pola, ali dobro, još uvijek vas pišem i kuckam iako mi već i slova frcaju sa tipkovnice.
No, uvijek ima i onih lijepih stvari. Počeli su stizati upiti sa bare, vezano za gate. Malo marketinga ipak ne škodi. Bare? Ne.. naše stare dobre bare. Našeg Jadrana. Eh… tko to zna? Možda i nije zadnji odlazak na jadran ove godine.
I kao što nam stari Joda uvijek zna govoriti, vama tamo gore, Lijep pozdrav.
Just for the record
Dugo zar ne? Znam, ali evo me natrag. Mnogo toga valjalo je učiniti i pozavršavati, tako da i to ima utjecaja, no krenimo redom.
Nakon dugo vremena, krenuo sam u dugo odgođenu izradu web stranice svoga proizvoda. Kako je link još uvijek, recimo to, iako neki već i znaju, iako (klap 2) se negdje i spominje, tajna, uskoro ga planiram zgotoviti i napokon pustiti u javnost. Malo sam se poigrao i sa marketingom, odnosno objavio članak u poslovnom magazinu BizDirekt, izradio poslovnu brošuru (recimo to onako white paper), ugurao proizvod u informatičku školu kao predmet učenja… Mnogo toga, tako da stay jednostano tuned…
Kreće i novi smjer u Informatičkoj školi Ivora, kako već rekoh. Velike pripreme za nastavu i odgajanje svojih prvih mrežnih administratora. Pripremanje dokumentacije, kreiranje školskih sati i razmišljanje kako i što reći. Iskreno, mnogo bih imao za reći, samo što to nije u okviru nastave. Možda jednog dana i otvorim otvorenu školu i pustim jeziku na volju i pričam o svemu što vidjeh i naučih. Samo, tko zna, završiti ću negdje sa lancima.
Kako sam ovijeh dana mnogo nekako zablejan u monitor, nisam uspio niti okinuti jednu poštenu fotku. Aparat jesam vucarao sa sobom, ali nisam imao nekakvih uzmaka. Malo sam slikao očevih 60. godina i zajednički ručak, no bez nekih velikih znalačkih umjeća. Još ga nekako učim i tražim izvore nabave dodataka za objektiv. Uff. Našao sam dobrih i to jeftinih dodataka. Tko to zna, pisao sam Djedu Božičnjaku, možda me se i sjeti. Valjda neću biti kivan na kraju kao Perica.
Da. Puno slušam glazbu u posljednje vrijeme. Vratio sam se u svoje stare vode. Došao sam napokon u posjed kompletne edicije Stephana Pompougnaca i Jose Padille, pa ako netko treba, vičite! Moj glazbeni razvoj možete naravno pratiti na scroblanom last.fm portalu.
I da. The last, but not the least. Postadoh ujak. He, he… I ja sam imao taj izraz lica kada sam bio obaviješten. Ali, gospodin je postao otac. Da, da… punih devet malih štenića. Još neznam koliko je muških, koliko je ženskih, no… budem vas naravno izvjestio. Moram ovih dana kod dame u babinje. Da, samo kao podsjetnik, i mama je u našem posjedu, tako da imamo sada 11 škotskih ovčara. U ovom slučaju, Lesi se stvarno vratio doma.
Po pitanju kućevanja, ništa novo. Nekako zimujemo još uvijek u podstanarstvu, pa ćemo vidjeti. Nešto se kao smiješi, no, nećemo unaprijed. Neka se nebo pobrine.
Ipak, nije sudbina u našim rukama…