Tko to zna?

Jap. Počeo je oko mene hardveraj pucati i odlaziti u vječna lovišta. Iako to smiješno zvuči, ali nakon ovoliko godina rada, dovoljan mi je pogled na računalo i odmah mogu opaziti da će ovo računalo, jako brzo u vječna lovišta. Takav sam imao osjećam kada sam ju ugledao. Jap.

Na prvi pogled se nismo šmekali.

Kako sam počeo raditi na Odjelu za Fiziku, morao sam naučiti službenu im akademsku linux distribuciju, onako kako ja to volim nazvati debilana. Kako sam do toga trenutka ljubovao sa gentoom, nije mi to predstavljao problem. Nop. Za sve one nove, koji se ikada budu bavili Linuxom, iako ako se sada počnete baviti s njime, ruku na srce, više niti niti ne osjetite stari poriv prisezanju terminalskom radu. Nikako. Sve su to neki čarobnjaci, klikanje po prozorima… Nop… nada… Ali, pogubih se, nisam u tom smjeru krenuo.

Kao što rekoh, morah instalirati debilana. Pogledasmo se, delta i ja, i pomislih , u tom trenutku, e moja bejbe, neš ti meni dugo. Iako smo nakon nekih 1oo km, napravili servis (dodali si memorije, promijenili se ventilatore, poskidali bočne stranice, …, i tko zna što još) nije nam niti to povećalo putanju do vječnih lovišta.

I tako, sam neki dan, a zato i sjedim ovdje s vama i cjedim svoju mizeriju, sjedio nekih 6 sati i bekapirao forum sa delte, svoje prve debilan in-stance, na službeni nam server Odjela. Prvo, pronađi verziju foruma, pa pronađi temu (naravno da nisam bekapirao css), pa pronađi hr_HR lengviđ pek… No, sve sam ja to pronašao, sve ja to podesio. Ostala je samo jedna stvar. Mali sitni bekap baze. Jea… jednostavni export i import naravno da nije radio. Sve ja to propisu, ali neće. Nema croatiše znakova. Počeo ja čupati kosu. Forum dolje već nekih 6 sati, profesori zovu, oni bi vijest stavili o ispitima, promjeni nastavnih termina… I šta sada… Sinula mi “?”. Copy/Paste. Stari dobri jabuka/copy, jabuka/paste. I sve radi. Nemoš vjerovati. Sve radi. Želite se uvjeriti… Jeap…

Forum odjela

Eto, riješen transfer i lagano sahranjena stara nam delta. Ali, nije to sve… barem je djelova ostalo. He, he..

Kako sam počeo dolaziti na posao na vrijeme, jutarnji izlasci iz kreveta baš i nisu zanimljivi. Tako ulazak u kupatilo i tuširanje više izgleda kao borba sa morskim tuljanom, a ulazak u auto… Uff… treba pogoditi vrata twinga. Pogotovo onako nabubren rano ujutro.

Ono što Vam želim reći… ne na posao bez kave. Ne krenuti nikuda bez kave. Jednostavno, nemojte si dozvoliti ono što se meni desilo.

Krenuh ja danas na posao, baš u onakvom stanju kakvom sam se maloprije opisao, u jednoj ruci laptop, u drugoj treće oko. Dolazim do parkinga, ili je on došao do mene, nisam iskreno siguran i kako potegoh po ključ, tako mi laptop duff na beton. Jeap. Onaj lijepi MacBook na betonu. Kakvo buđenje, kakva kava, kakav hladni tuš. Mislim da sam sve skinuo po spisku. Jedan savjet, ako imate ruksak koji ide na rame, stavite ga majku mu na rame.

Srećom, niju mu ništa, osim što se više lcd neda zatvoriti. Da, sada mi zjapi na pola, ali dobro, još uvijek vas pišem i kuckam iako mi već i slova frcaju sa tipkovnice.

No, uvijek ima i onih lijepih stvari. Počeli su stizati upiti sa bare, vezano za gate. Malo marketinga ipak ne škodi. Bare? Ne.. naše stare dobre bare. Našeg Jadrana. Eh… tko to zna? Možda i nije zadnji odlazak na jadran ove godine.

I kao što nam stari Joda uvijek zna govoriti, vama tamo gore, Lijep pozdrav.

[youtube]2T_b7_sQ4WI[/youtube]