Tko to zna?

The Light of Life from daihei shibata on Vimeo.

Jutro je osvanulo. Lagano ustajanje, sređivanje i spremanje na put. Nisam uspio sa svima se oprostiti, ali mislim da će oni to shvatiti. Neka me pamte po osmjehu. U kutku sobe već su mi bile spremne stvari. Stari kožuh, stari drug od štapa i mali povez sa kruhom, duhanom i krijesom. Kamin je još uvijek pokazivao znake života, a vjerni prijatelj je ležao i grijao svoju bundu. Krećemo na put, stari moj…

Doručak je bio bijednih karakteristika. Stari kruh koji nisam htio baciti, malo starog namaza i pokoja kap vina. Mogao bih još jednu zapaliti na trijemu. Iako je bilo hladno, prijatelj me pratio i nije me ispuštao iz vida. Pogled je bio prekrasan, plavetnilo neba stapalo se sa svježe napadanim snijegom. Stare grane drveća, lagano su popuštale pod težinom. Sve je to još više uljepšano mirisom starog duhana.

Mali trikun je odjednom provirio kroz grane. Osjetih mu potrebu za hranom, pa sam lagano odmotao svoju putešestvijenu maramu i podijelio kruh s njim. Obitelj se sjatila na trijem. Na trijemu je odjednom postalo življe, čak se i Hrljaško na trenutke morao micati.

Put je počeo nedugo zatim. Skupili smo stvari i počeli laganim hodom napuštati posebno mjesto. Uskočili smo u tragove ostalih. Snijeg je nastavio laganim padom zaustavljati napredovanje. Šuma je odavala svoju ljepotu i snagu…

Lagani zvuk sata izbacio me iz sna. Valja krenuti u novi radni dan.