E da. Dugo se nismo niti čuli niti pisali. Izbivao sam neko vrijeme. Nije neki poseban razlog bio, jednostavno sam se malo maknuo od virtualnog svijeta i pokušao se vratiti u kvazi normalnu kolotečinu. Pokušao sam se družiti, obilaziti i biti dostupan. Ali, kao što se može naslutiti, zašto biti nešto ili netko što u uopće nisi.
No, krenimo redom. Sredio sam svoj mali kutak i uselio se. Načinio sam si malo čudo, čega nisam još niti sam svjestan. Uživam u njemu iz dana u dan. Iako svi govore da je tek početak, na kući nikada nisi miran, ja sam još uvijek drugog mišljenja. Ovdje je tek počeo mir. Svaki dan po nešto i dolayi se lagano do cilja.
Preselio sam također jedan dio svog života također u svoj kutak. Napravio si mali ured i u njemu počinjem lagano raditi. Nije još sklepan do kraja, ali bude. Vjerujete, bude.
Na privatnom planu ništa novo. Još uvijek volim i voljen sam. Barem od nekih osoba. To je onaj dio zbog kojega bježim ipak natrag u svoj svijet. Ako mi nešto ovdje ne štima, jednostavno ugasim ili upalim, u krajnjem slučaju stisnem ga na 4 sekunde i on zašuti. Jednostavno tako. Ma da. Jesam ogorčen sam u ljude. Što jest jest…
No, nije sve crno, kao što je vani. Kiša lije već poduže vrijeme, možda da malo Sunca grane, bilo bi i drugačije.
Na poslovnom planu se također mnogo toga odvija, iako sporije u posljednjih godinu dana. Iskreno nisam stigao ništa, osim raditi na postojećim klijentima. Čak sam i njih morao ponekad maknuti sa strane. Ipak je biti šef gradilišta malo yahtjevniji posao. No, sve u svemu stiglo se mnogo toga. Tri udarne smjene, mnogo neprospavanih noći i kalkulacijama i raymišljanjima, popunjen cijeli notes sa informacijama i telefonskim brojevima, a da ne pričam o crtežima. Tako da je i stari greenGate malo stao. Počeo sam neki dan raditi na njemu i uspio iskompajlirati novu verziju, ali o tome više na http://gate.greenstudio.hr.
Eto… dragi moji dolazi kraj i ovom javljanju. No, nije kraj, jer T2B se vratio. A gdje je bija, pitate se. E… staj tjund i budete saznali.
Hrvatska se sprema za ulazak u NATO. Intenzivno nam se servira preko medija kako je to nužno, i kako su samo primitivci protiv. Uobičajeni argumenti su kako će nas NATO braniti od nemirnog Balkana i Srbije, kako će nas manje koštati vojska jer će sada biti mala i profesionalna, a kako se za NATO baze ne moramo brinuti, jer da “neće biti NATO baza u Hrvatskoj”. U isto vrijeme se sve koji bi se usudili iznjeti suprotne argumente ušutkava i marginalizira. Rezultat je to instrukcija koje je kod predsjednika Mesića i premijera Sanadera pohađao Vanja Sutlic (glavni urednik HRT-a) i još neki čelnici iz medija o potrebi da NATO uljepša i ušminka pred očima hrvatske javnosti. A još prije toga, za svaki slučaj, pripremio se teren ustavnom izmjenom po kojoj nam ne treba referendum. Jer narod je naivan, i ne smije odlučivati sam o svojoj sudbini. Bolje je kad to čine korumpirani političari.